četvrtak, 4. travnja 2024.
Isuse, očisti me od arogancije, od ponosa. Slava Ti…
Poruka Lucije iz Fatime Svetom Trojstvu Ljudskoj Grupi tijekom molitvene sjednice na Facebooku 28. ožujka 2024.
Braćo i sestre, Gospodin je pred svakim od vas, sklonite glavu, ali ne fizički, očima morate ga gledati na tom križu, a srcem morate skloniti glavu, to jest vaš ponos, ni ste svjesni koliko čovjek može biti ponosan. Čovjek ne zna da je onaj, baš zbog arogancije koja živi u svakom čovjeku, ali se s njome možete boriti molitvom i pokornošću, ljubavlju, vjerom; sve što je loše može se pretvoriti u dobro za one koji ne žele ništa nemoguće za Gospodina. Stoga braćo, stoga sestre, pokušajte shvatiti da čovjek na zemlji bez milosti Gospodina nije ništa, lako ga zadesi laž, zlo, poroci, smrtni; mnoge od njih duše vode u vječnu smrt i sve to čovjek ne vidi jer samo ljudskim očima gleda, pogledajte dalje, osobito unutar sebe, tamo ćete naći svaki odgovor.
Braćo i sestre, živjela sam mnogo godina u ovom svijetu, naučila o njemu, iako sam bila zatvorena, okružena svjetom. Koliko stvari ne znate. Neke stvari vam kažem da bi vam dala hrabrost i snagu da se ne zavedete od svijeta, umjetnoga svijeta, jer sve što je stvorio Gospodin ne šteti ni duši ni tijelu, ali to se zanemaruje. Znanost, mudri su prešli iznad prosvjetljenja Svetoga Duha, uvjereni mislima i mudrošću koje im nije dao Gospodin, čovjek je preferirao obogatiti se moći, zadovoljstvom, uzvišenjem; čovjek voli uspjeh, slavu, slijedi modu, izopačenu, protiv prirode Gospodina, kršeći zakone. Zatvorena u samostanu naučila sam mnogo više od onih koji putuju svijetom da bi otkrili i obogatili se.
Braćo i sestre, danas tko hoće neka se okupi pokornošću, uzmi malu posudu da uroni ruke u vodu i istovremeno hvali Isusa. Braćo i sestre, s Jakintom i Franjom doživjela sam dobra i loša vremena, ali mi zajedno smo bili snaga; ja bi išla sama na polja i željela njihova društva, ali su oni bili vrlo mali, čekala sam pa su njeni roditelji dali dopuštenje da idu s mnom. Bili smo radostni, konačno smo mogli igrati zajedno, ali najviše smo mogli raditi zajedno jer nije bilo lako; opasnosti su bile tu i ja morala brinuti o njima, ali njihovo prisustvo me je činilo snažnijom, nikada im to nisam rekla. Jakinta bila je često vrlo arogantna, ali u isto vrijeme postala je jako slatka; Franjo bio je često tvrdoglav i ne bi me poslušao, ali njegova tvrdoglavost trajala je samo nekoliko sekundi i on znao se uvijek izviniti, to je bio naš svijet. U samostanu naučila sam da postoji više od toga, mnogo ozbiljnije nego pogreške koje su napravili Jakinta i Franjo , tamo sam otkrila da čovjek drugačije stvara pravu tvrdoglavost je nešto drugo, prava arogancija je nešto drugo, i u otkrivanju pravih pogrešaka naučila sam moliti.
Sada svi zajedno neka se pomolimo:
Isuse, očisti me od oholosti, od ponosa. Slava...
Tko prepozna da ima ove mane, neka uroni ruke u posudu i umije face. Tko vjeruje da ima ove greške, neka dođe ovdje sam.
Isuse, od oholosti i ravnodušnosti prema Tvojoj ljubavi očisti me.
Tko priznaje da ima ove slabosti, neka umije lice. Slava...
Isuse, od nemira i laži oslobodi moje srce.
Tko prepozna da često živi ovim trenutcima nemira, neka umije lice.
Isuse, od telesnih strasti i svjetovnih želja oslobodi moje srce.
Tko prepozna da doživljava mnogo trenutaka ovih iskušenja, neka umije lice. Slava...
Od nedostatka milosrđa, od nedostatka milosti izliječi me Isuse. Slava...
Tko prepozna da mu je potrebno ovo iscjeljenje, neka umije lice.
Jednog dana u samostanu rekoh svim svojim sestrama: sestre, znam da ne bi se složile umiti jedna drugoj noge, kao što je Gospodin učinio sa Svojim Apostolima, ali biste li sudjelovale u umivanju lica, kao simbol vjere, poniznosti prema Gospodinu, mnoge su se pridružile, a neke me ismevale, no one koji su se pridržali nakon toga bili su radostni i svaka od njih dobila je znakove od Gospodina.
Braćo i sestre, oni koji ovo djelo učine u vjeri i poniznosti imat će znakove na sebi, vaša duša približit će se Gospodinu, vaše misli više će biti usmjerene prema Gospodinu, vaš promjena ovisi o svakom od vas.
Braćo i sestre, zapamtite da čovjek misli da je ponizan, ali nije, onaj koji ne zna da je ponizan. Molite za oprštinu svaki dan, jer se uvijek čine pogreške, namjerno i nenamjerno. Moj život bio je neprekidno moljenje za oprost od Gospodina, ujutro bi se budila i molila za oprost, tijekom dana neprestano bih molila za oprost, a prije spavanja večerom opet bih molila za oprost. Oproštaj koji tražite od Gospodina nikad nije dovoljan. Gospa želi da dođete očišćeni na Nebo, poslušajte Njen savjet. Sada otvorite ruke prema Gospodinu, On želi dati vam posebno blagoslov, osjetićeš Njegovu ruku na svojoj glavi.
Mnogi od vas osećate svjež osjećaj na licu. Braćo i sestre, moram otići. Bila sam srećna moliti se zajedno s vama. Jacinta i Francisco uvijek su bili prisutni i molili se zajedno s nama. Gospodin i Gospa uskoro mi će dati dozvolu da se vraćam među vas, ali sa sobom ću donijeti iznenađenja. Gospodin i Gospa blagoslovi nas sve u ime Oca, Sina, i Svetoga Duha.
Gospa naša je s Mnom i s vama.